Dževada Ć.

Iskreno, moj plan je bio otići iz Hrvatske, studiranje me nije previše interesiralo s obzirom da sam diplomirala na Ekonomskom Fakultetu u Rijeci. Međutim kada sam čula za ovu priliku počela sam razmišljati da studiram ponovo i tako sam i odlučila da probam. Studiranje ovdje i u Hrvatskoj je u biti neusporedivo. Jedino što trebam je ići na predavanja, koja imam dva dana u tjednu a treći dan imam praksu i pisanje seminara i referata. Za pisanje treba biti organiziran, a vremena je dovoljno. Jedino što je meni bilo teško, a još uvijek jeste je akademsko pisanje na engleskom jeziku jer s tim nemam previše prakse, tako da je bitno koju razinu engleskog jezika imate. Što se tiče toga imam pomoć na fakultetu, besplatne sate akademskog pisanja i to je to, svaki dan sam bolja. Uglavnom, potrebno je nešto odraditi ali stvarno nije previše. Na fakultetu imate osobe koje vam pomažu u svemu, puno je stranih studenata i oni su navikli na tisuće pitanja.

Ja sam ovdje od februara ove godine, dakle počela sam na drugom semestru a upisala sam Hospitality and Tourism Management, 3 godine, s tim da slijedeću godinu imam work placement i to mogu odraditi u nekoj drugoj zemlji poput Španjolske, SAD-a, Dubaija, Francuske itd… Uglavnom uz malo truda nema problema sa fakultetom.
Što se ostalog tiče, nije lagano otići u potpuno drugačiju sredinu i krenuti ispočetka, biti ponovno student i raditi studentske poslove, ali za mene je ovo samo sredstvo kojim želim doći do cilja. Dakle, ja želim ostati ovdje i iskoristiti sve prilike koje nikad ne bih imala da sam ostala u Hrvatskoj.

U početku je bilo teško, trebalo je imati puno strpljenja i suočiti se sa tonu informacija i papira ali i to prođe. Jedino što sam čekala duže od planiranog je žuta karta, odnosno dozvola za rad. Ali počela sam raditi za manje od dva mjeseca. Posla nije bilo previše kad sam stigla ali sam konstantno slala životopise, dijelila okolo, na fakultetu se javila jer i tamo imamo burzu rada, ima dosta agencija koje traže part time radnike i sl. Uglavnom posao nije lako naći ali ako želiš raditi, tražiš i nađeš. Na kraju sam imala jako puno poziva i mogla sam birati. Radim koliko mi treba. Znači ovisi koliko plaćam rentu i koliko mi treba za ostalo. Teško je procijeniti dok ne prođe neko vrijeme koliko zaista novca treba za pokriti osnovne potrebe ali i kako želiš živjeti, studentski ili ipak malo bolje 🙂

Što se tiče ljudi ovdje, malo je čudno, nisu previše otvoreni, trebaju malo vremena ali su jako ljubazni i stvarno nemam nikakvih loših iskustava. Nema predrasuda, nema diskriminacije u nikakvom smislu, jako puno stranaca je ovdje i jako puno studenata iz cijelog svijeta. Uglavnom uklapam se bez problema.

Sve u svemu, moja avantura je tek počela, nije mi žao što sam došla i radujem se novim postignućima.